For ever and ever...


Zar nema lepšeg simbola večne ljubavi od položene osmice koja označava beskonačnost? Prvi put ga je zabeležio engleski matematičar John Wallis (1616-1703), u svojoj knjizi Arithmetica Infinitorum 1655. godine, a onda ga je ponovo uveo Jakob Bernoulli (1654-1705) u knjizi Ars Conjectandi. Beskonačno je pojam koji se koristi u matematici, filozofiji, teologiji i svakodnevnom životu i nije iskustven, jer ga nije moguće videti, opipati ili na bilo koji čulni način spoznati. Tako asptraktan, a opet tako važan za ljudski rod, a posebno za matematiku. U matematici postoji beskonačno velika veličina, ali takođe i beskonačno mala veličina (što je skoro isto što i nula). To količina koja nije konačna. Kada se govori o beskonačnosti vremena, upotrebljava se izraz večnost.













Коментари

Популарни постови са овог блога

Kićenje vrata ili kapije

Suncokret donosi sreću

Drvo želja